Želja za nečujnom arhitekturom. Nedavni projekt arhitekata selgascano, Kongresni centar i auditorij u Badajozu (2006.) utjelovljuje smisao arhitekture lakoće koja se čini ponosnom što daje osjećaj efemernog, dok istovremeno uspijeva ostati intenzivna metafora narative o vremenu i prostoru. U tom projektu arhitekti su pronašli konceptualnu snagu projekta tako da su odbacili bilo kakvu invenciju. Baš suprotno, izabrali su skinuti velove stvarnosti skrivene oko projekta te su – ondje gdje su projektni zahtjevi riskirali da ih se ispuni dosadnom doslovnošću – promijenili materijalnu dimenziju građevine u izraz suptilne supstance vremena, sjećanja i prostora, smještajući svoj rad u neumoljivu postojanost lokalne povijesti te dajući građevini koherenciju unutar urbanog tkiva.